PrijemKalendarFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiLista članovaKorisničke grupeRegistruj sePristupi
Zadnje teme
Naj bolji poslanici
Nina
 
Sirijus
 
Rin Tin Tin
 
anja_x
 
SAN-ANA
 
Beba
 
DONAU
 
grujica
 
vasko
 
JelaS
 
Decembar 2016
PonUtoSreČetPetSubNed
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 
KalendarKalendar
Statistike
Imamo 496 registrovanih korisnika
Najnoviji registrovani član je OglasnikAS

Naši korisnici su poslali ukupno 43841 članaka u 1221 teme
Ko je trenutno na forumu
Imamo 4 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 4 Gosta :: 1 Provajder

Nema

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 182 dana Čet Mar 17, 2011 1:57 pm

Share | 
 

 PRIVATIZOVANA ZIVOTNA SREDINA SRBIJE

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Rin Tin Tin
Panonski admiral
Panonski admiral


Broj poruka : 8248
Godina : 37
Ort : Melenci
Datum upisa : 26.04.2008

PočaljiNaslov: PRIVATIZOVANA ZIVOTNA SREDINA SRBIJE   Uto Avg 19, 2008 2:40 pm

PRIVATIZOVANA ZIVOTNA SREDINA SRBIJE

Svedoci smo brojnih privatizacija koje su bile štetne po živote naših ljudi u ekonomskom pogledu, a ta ekonomska propast je formirala kolone ljudi, radnika, bez posla, bez plata, bez socijalnih programa, bez fabrika... Postoje i one privatizacije koje su blistavo predstavljane u javnosti. Neke su uspjele da opravdaju proces privatizacije solidnim platama i minimalnim otpuštanjem radnika uz dobre otpremnine i vraćanjem fabričkih pogona u život, ali su mnoge od njih zaklonile mnogo veći problem svojim prikazanim i predstavljenim sjajem. Sistematski uništavani, planski osiromašeni i postepeno gurnuti u koš za jeftinu radnu snagu, a sa bogatim prirodnim resursima i velikim potencijalima za eksploataciju istih, našli smo se u vrhu najpoželjnijih regiona za strani kapital. Još ako uzmemo u obzir i nepostojanje valjanih zakona za zaštitu kako radnika tako i životne sredine, i nepoštovanje postojećih kroz samovolju kako lokalnih tako i republičkih vlastodržaca postali smo zaista zemlja iz snova svih stranih, a i domaćih kapitalista, koji jure za što većim profitom uz što manje obaveze prema eksploatisanim i uz što manja ulaganja, uz nezaobilazna maglovita obećanja. Evropska unija kojoj toliko težimo zna da zaštiti svoje interese, a mi sa Unijom ili bez nje ostajemo da krpimo budžet prljavim parama i još prljavijim privatizacijama ne osvrćući se na sopstvene živote koji nestaju u oblacima čađi i dima.

Nekadašnji socijalistički sistem zdravstvene zaštite bio je kako finansijski tako i organizaciono u sprezi sa velikim društvenim preduzećima pa su tako veliki zagađivači, ulaganjem u zdravstvenu zaštitu, koliko toliko amortizovali loš uticaj na životnu sredinu. Promjena vlasničkih odnosa je poremetila i ovako lošu ravnotežu pa tako vidimo da danas i ne postoji nikakva sprega. Promjena vlasničkih odnosa u željezarama, cementarama i ostalim problematičnim pogonima kao zagađivačima, nije smjela da se izdvoji iz šireg konteksta. Bilo je logično da se u najavljenom demokratskom društvu i u novim odnosima postojeći sistem reformiše i unaprijedi, a ne uništi i zanemari. Očigledno da se nije razmišljalo o uticaju privatizacije na životnu sredinu, a samim tim ni o kupoprodajnim ugovorima kojim bi trebalo da se novi vlasnik obavezuje posebnim odredbama i na očuvanje životne sredine, a ne samo na socijalne i proizvodne programe.
Smederevski ’’Sartid’’ je tako direktnom pogodbom, bez licitacije, bez ijedne odredbe, prodat ’’U.S. Steel’’-u. A onda smo mogli da pratimo i rezultate ovakve prodaje. A to su zagađena rijeka Ralja otpadnim vodama iz željezare i zagađen vazduh Smedereva emiterima željezare.
Ništa manji problem ne predstavlja ni zakon koji ostaje nedorečen, kazne smiješne, a korupcija cvjeta čak i u ovom, ekološkom polju. I sam ministar za zaštitu životne sredine je izjavio da Zakon o vodama sadrži mnoge manjkavosti što stvara probleme oko zagađenja rijeka i jezera u Srbiji. Kazne se naplaćuju za količinu otpada, a ne za ono što taj otpad sadrži.
Tako je više puta zagađivana rijeka Despotovica kod Gornjeg Milanovca. Republički inspektori zaštite životne sredine utvrdili su da je zagađenje rijeke Despotovice izazvalo preduzeće ’’Zvezda-Helios’’ i najavljivali su podnošenje prijava za privredni prestup zbog ispuštanja zagađujućih i opasnih materija u vodu.


Ministarstvo zaštite životne sredine je saopštilo i da je ’’Zvezda-Helios’’ 11. decembra 2007. ispustila plavu boju što je izazvalo probleme u radu sistema za prečišćavanje otpadnih voda i zagađenje i obojenje Despotovice. Inspektori su utvrdili da se opasan otpad, odnosno otpadna vodena suspenzija sa bojom, nalazio u otvorenim kontejnerima na otvorenom prostoru, izložen atmosferskom uticaju. Republički inspektori zaštite životne sredine su ovoj firmi izdali rješenje kojim je naloženo da se opasan otpad uskladišti na način koji je propisan uslovima zaštite životne sredine?! Nižu se brojke od velikih prihoda, i najavljuju nova tržišta za osvajanje sa ekološkim bojama i lakovima. A šta je sa ekološkim zagađenjem koje je rezultat tih velikih pohoda i planirane proizvodnje ekoloških proizvoda? A šta je sa zagađivačima rijeke Toplice u kojoj je i riba stradala? Šta je sa pomorom ribe u Timoku kod Knjaževca? Ko je zagadio rijeku Tisu?

Zakon kaže - svako industrijsko postrojenje koje u procesu proizvodnje zagađuje okolinu, dužno je da izradi plan kojim će to zagađenje kontrolisati i održavati ga u dozvoljenim granicama. A kako se to sprovodi u praksi? Tako što je, već pomenuta, željezara uporno odbijala da izvrši mjerenja zagađenja životne sredine. Podnijeta je i krivična prijava od strane Republičkog ministra za zaštitu životne sredine. Sledeći korak je prijava za privredni prestup. Tada su bili poznati samo rezultati mjerenja zagađenja radne sredine, koju je vršio Zavod za zaštitu zdravlja ’’Pomoravlje’’ iz Ćuprije. Najveće prekoračenje je utvrđeno na emitoru u pogonu čeličane u kojoj je emisija iznosila 710 do 830 miligrama praškastih materija po metru kubnom, a dozvoljena granica je 50 miligrama. Izmjerena je emisija 15 puta veća od odzvoljene! Prekoračenje je izmjereno na 10 od 45 emitera koliko ih ima ova željezara. Kompaniji je dat nalog da u roku od 120 dana emisiju svede ispod propisanih vrijednosti i sprovede garancijska mjerenja stvarnog poboljšanja, uz obavezu da emitere na postrojenjima opremi uređajima za kontinuirano mjerenje zagađujućih materija. Mediji i naša javnost su se mnogo više bavili donacijama koje nam ovaj zagađivač daruje u cilju podrške ekonomskog i socijalnog razvoja. Da li može da se plati sve ono što je zagađeno i uništeno od strane istog? Rekli bi - ne, al bi i dodali da nije ni planirao da plati. I kakav je to zakon gdje se emisiji štetnih materija uvećanoj čak 15 puta od gornje granice dozvoljenog daje rok od 120 dana za dovođenje u granice dozvoljenog zagađenja?!

Ovaj primjer nas očigledno ničem nije naučio. Najnovija dešavanja u Boru su najbolji pokazatelji. Voda, vazduh i zemljište u Boru i njegovoj okolini odavno su zatrovani i takvo stanje traje decenijama. Nadu za opravku ovakvog stanja pružila je i obećavana privatizacija najvećeg zagađivača, kombinata bakra. Prvi put je uz pomoć Svjetske banke i svjetskih eksperata, uz Vladu Srbije, započet projekat koji će objasniti istorijsko i predstojeće zagađenje sredine kroz analizu stanja životne sredine i štete nastale u prethodnom periodu. To su isticale i brojne nevladine organizacija i ekološka udruženja još početkom 2006. godine kao i to da će najviše pažnje biti posvećeno hitnim mjerama za sanaciju ekoloških ’’crnih rupa’’. Rekli bi – dobar početak. Privatizacija i najava austrijskog ’’Atek’’-a da će kupiti borski kombinat ulila je neku nadu. Međutim, Vlada Srbije je raskinula ugovor sa ’’Atek’’-om o prodaji borskog kombinata zbog toga što ova kompanija nije isplatila kupoprodajnu cijenu za Rudarsko-topioničarski basen ’’Bor’’. Poziv je zatim upućen drugoplasiranom ponuđaču, ruskoj kompaniji SMR. Rok za sklapanje ugovora o prodaji RTB-a je 30 dana od započinjanja pregovora uz mogućnost da se produži na još mjesec dana. Doskorašnji ministar ekonomije Mlađan Dinkić se obratio javnosti i prokomentarisao saopštenje austrijske kompanije ’’Atek’’ da je obezbijedila 86 miliona dolara, koliko joj je nedostajalo da bi se ispoštovao kupoprodajni ugovor, preko Garancijskog fonda austrijske vlade. Dinkić je izjavio je da to ne znači ništa, ’’već je potrebno da novac bude uplaćen’’. Raskidom ugovora sa ’’Atek’’-om vraćen je uplaćeni dio cijene od 150 miliona dolara, ali mu je ujedno i naplaćena garancija od 10 miliona dolara. Najavljeno je da će taj novac biti uložen u modernizaciju opreme RTB-a. Dinkić je još naglasio da je SMR ponudio čak nižu cijenu, ali mnogo veće investicije, kao i to da je ugovor koji je ponudio loš i da treba ’’drastično da se popravi’’. A SMR je za ’’Bor’’ tražio neograničen rok plaćanja, brisanje svih rokova za uplatu kupoprodajne cijene, rok od četiri godine za modernizaciju Topionice bakra i ukidanje prava Ministarstva za zaštitu životne sredine da kontroliše zagađenje Bora i okoline?! Prema riječima Dinkića, u ugovoru treba da se promijeni predlog gdje se ne garantuje nadoknada za ekološke štete ali se veća pažnja obraća na samu investiciju: ’’Osnova tendera je da pronađemo strateškog partnera koji je u stanju da izgradi novu topionicu, da modernizuje opremu i na taj način obezbedi sigurnost Boru’’. A šta je sa životnom sredinom? Ovako smo ostali bez cijelog iznosa za kupovinu RTB-a koju je bio spreman da uplati ’’Atek’’, a ostali smo sa drugoplasiranim ’’pouzdanim’’ koji nije ni tenderske uslove mogao da ispoštuje, a kako će kupoprodajne to vjerovatno samo Dinkić zna. Ili je u pitanju samo igra sa životnom sredinom?!



Zakon o zaštiti životne sredine Srbije obavezuje sva preduzeća da do 2015. godine usklade svoje poslovanje i ispuštanje gasova i otpadnih voda sa Evropskim standardima. RTB sada plaća nadoknadu za zagađenje životne sredine i 2007. godine je na račun toga uplatio 19 miliona dinara, koji se slivaju u lokalne i državne ekološke fondove. Ovako nešto bi trebalo da bude obavezujuće i za SMR. Vrijeme će pokazati kakve će se odluke donijeti, a mi ćemo biti svjedoci još jedne privatizacije. Uspješne ili ne, prosudićemo već u prvim danima, nadam se ne po životima građana Bora.

O zagađenjima se mnogo manje razgovaralo i pisalo. Važne su plate iznad prosjeka i ostvareni prihodi koji se teško ulažu u zaštitu životne sredine. Obični ljudi ugušeni egzistencijalnim, materijalnim problemima teško dižu glas kada su ovakvi problemi u pitanju. Ali, ni to nije pravilo.

Tako je krajem 2007. godine i poslovodstvo Livnice ’’Kikinda’’, koja je u vlasništvu slovenačke kompanije ’’Cimos’’, odlučilo da zatvori i konzervira pogon ’’Nodularni liv’’, koje je emitovalo u vazduh štetne praškaste čestice i materije, nastale topljenjem i sagorijevanjem goriva. Takvim materijama je trovan vazduh pa je u fabričkom krugu i okolini zagađenje vazduha bilo i po deset puta veće od dozvoljenog.

Naravno, ovakva odluka nije bila inicirana od rukovodstva već su je inicirali stanari obližnjeg naselja Šumica. Počeli su sa prikupljanjem potpisa za peticiju protiv zagađivača, a akciji su se priključili i stanovnici Mikronaselja. Odluku o zatvaranju pogona donijelo je Opštinsko vijeće za zdravstvo i ekologiju. Doduše, Livnica i nije ekstreman primjer nebrige i bahatosti profitera zato što su čelni ljudi Livnice uvažili apele opštine, udruženja građana i političkih partija da se ovaj ekološki problem ozbiljno shvati, razmotri i riješi. Pogon je radio sa zastarjelom tehnologijom pa se vlasniku nije isplatilo investiranje u njega, a godinu dana ranije pokrajinski inspektor za zaštitu životne sredine je naložio ugrađivanje filtera na indukcionoj peći za prečišćavanje otpadnih materija do kraja 2006. godine. Livnica je ugradila filter januara 2007. i donekle smanjila zagađenje, ali očigledno nedovoljno.

A šta je sa Pančevcima? Da bi Pančevo ’’prodisalo’’ ne može se samo pričati o rješavanju posledica. Moraju se riješiti uzroci. Uzroci su NIS, Petrohemija, Azotara... Ali rješenje nije u sklanjanju, zatvaranju, premještanju... Gdje su najavljivani strateški partneri zbog ekoloških problema? Gdje su moderna tehnološka postrojenja? Gdje su planovi ulaganja i transformacije?

Priroda još uvijek opominje. Kada ostane sva unakažena i pusta biće kasno da se bavimo ovim pitanjima. Ni EU nas neće spasiti.

Nazad na vrh Ići dole
kamikaza1
Panonski mornar
Panonski mornar


Broj poruka : 251
Ort : tiski kapetan
Datum upisa : 15.06.2008

PočaljiNaslov: Re: PRIVATIZOVANA ZIVOTNA SREDINA SRBIJE   Ned Okt 26, 2008 8:25 pm

bedak besan
Nazad na vrh Ići dole
 
PRIVATIZOVANA ZIVOTNA SREDINA SRBIJE
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Stare slike Srbije
» Lepe slike Srbije
» Reke i jezera Srbije
» Narodna biblioteka Srbije slavi 180 godina rada
» Muzeji i galerije Srbije

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
PANONSKA OAZA :: FORUMI :: KULTURA :: EKOLOGIJA-
Skoči na: